Uz čiju je pomoć bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić
došao na vlast, tko ga je financirao, je li za desetogodišnjeg razdoblja
njegova mandata došlo do zastoja u prevladavanju komunističkog mentaliteta i
razvoju demokracije u Hrvatskoj? Na ta i mnoga druga pitanja odgovore je
pokušao dati akademik Ivan Aralica u svojoj najnovijoj knjizi “Mentalni
komunist” koja je od danas u prodaji na svim kioscima u izdanju nakladničke
kuće Despot Infinitus iz Zagreba. Dok su prijašnje njegove knjige bili romani s
ključem, kao “Ambra”, ova je knjiga bez ključa i u njoj Aralica detaljno
raščlanjuje Mesićev desetogodišnji mandat te otvoreno progovara, kako piše, o
pogubnoj politici toga desetogodišnjeg razdoblja.
20% protivnika Hrvatske
Akademik Aralica ističe kako je članstvo Komunističke
partije bilo slojevito društvo, unutar sebe, gotovo pluralno po mnogim
osnovama, najviše po nacionalnoj i socijalnoj, naplavljeno na jednu hrpu u
različitim razdobljima, prije, tijekom i nakon partizanskog rata, a
najcjenjeniji je, vodeći, bio sloj boljševika, kako su se zvali prije rata, ili
prekaljenih komunista, kako su sami sebe zvali u poslijeratno vrijeme. Prema
Aralici, Mesić po naslijeđu i odgoju pripada tome sloju komunista! Podrijetlom
iz ortodoksne komunističke boljševičke obitelji, u dječaštvu partizan koji je,
po vlastitom priznanju, prekapao po džepovima mrtvih neprijatelja, Mesić je
odgajan tako da iznad svega mrzi klasnog neprijatelja, u što su ubrajani Crkva,
bogataši i nacionalisti, svih nacija, a u prvom redu nacionalisti njegove
nacije, po komunističkom pravilu da se svaki komunist u prvom redu bori protiv
svoga nacionalizma, da “svatko ispred svoga praga željeznom metlom treba
pomesti nacionalističko smeće”.
Akademik Aralica napisao je kako nema političkog promatrača
koji nije ostao začuđen činjenicom da je političar koji je do nogu potučen na
izborima za mjesto zastupnika u Saboru, mjesec potom pobijedio na
predsjedničkim izborima pronašavši financijere koji će do danas ostati nepoznati.
Aralica piše kako je Mesić imao novac nepoznata porijekla i za biračko tijelo
na koje je ciljao s dva aduta u rukavu. Prvi, razlaz s Tuđmanom i državni puč
što ga je tom prilikom pokušavao izvesti; i drugi, svjedočenje pred Haaškim
sudom gdje je Tuđmana optužio za dijeljenje Bosne i Hercegovine, a Hrvatsku za
vojnu agresiju na tu susjednu zemlju.
Akademik Aralica slaže se s riječima pokojnog predsjednika
Franje Tuđmana kako trebamo imati na umu dvadeset postotaka stanovništva
Hrvatske koje je bilo protiv stvaranja samostalne hrvatske države. Prema
njegovu mišljenju, među tih dvadeset posto bio je i Stjepan Mesić. Aralica
piše: “Mandatori iz grupacije dvadeset posto birača, oni koji nisu željeli
hrvatsku državu, a kad im se ona ipak dogodila, pokušali su njome ovladati tako
da je iznutra ispune komunističkim i projugoslavenskim duhom a prema vani
ponize i učine jadnom i poslušnom, u Mesiću su, zbilja, našli pravu osobu za
taj posao.”
Omalovažavanje Maslenice
Aralica ističe kako je predsjednik jedne države 13 godina
nakon operacije Maslenica, ne slaveći je kao svi ostali, nego je dovodeći u
pitanje, kao što je u pitanje dovodio sve pobjede Hrvatske vojske, u obliku
javnog ugriza rekao: “Operacija Maslenica bila je Tuđmanova predizborna
manipulacija u kojoj je uzaludno poginulo sto osamdeset i pet hrvatskih
branitelja.”
Zato Aralica napominje: “Jedan mi je prijatelj ovih dana
povjerio ono što je u tih deset godina od mene tajio: – Znaš, bit ću ti iskren!
Dok sam čitao tvoje romane, odmah kad su tiskani, mislio sam da malo
pretjeruješ, da si podlegao pamfletizmu. Ali sada, kada je desetogodišnje
Mesićevo, Račanovo i Sanaderovo razdoblje iza nas i kad smo tu gdje jesmo, da
se moramo izvlačiti iz beznađa i mentalnog gliba, uvjeren sam da pretjeravao
nisi, da si čak bio i suviše blag i suviše obziran.”
Aralica u svojoj knjizi “Mentalni komunist” više nije ni
blag ni obziran! I zaključuje kako je potrebno učiniti sve što se učiniti može
da se komunistički mentalitet Mesićeva desetljeća, kojemu je on bio protagonist
i kreator, ne nastavi i u sljedećim godinama.
Piše: Hassan Haidar Diab/VLM
Nema komentara:
Objavi komentar