VAŽNA OBAVIJEST Knjiga "Ustaška vojnica 1" na svim kioscima od 20. lipnja, objavljujemo njezin sadržaj!

Uskoro iz tiska izlazi prva od dvije knjige na temu o Ustaškoj vojnici NDH od 1941. do 1945. godine, o temi koju nitko dosad nije do kraja obradio. Kako smo već najavili, knjige se u prvom redu temelje na svoj dostupnoj dokumentaciji NDH koja se danas nalazi u Vojnom arhivu u Beogradu, na temelju njemačkih dokumenata iz arhiva Wehrmachta koji je pohranjen u Nacionalnom arhivu SAD-a te na nešto malo sačuvane građe iz Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu. Dakako, sve uz mnoštvo fotografija, dosad uglavnom neviđenih i neobjavljenih iz arhivskih i privatnih izvora. Kako je dugotrajni rad na ovoj temi iznio na svjetlo dana mnoštvo prvorazrednih dokumenata, pa ih je nemoguće sve staviti u jednu, tema o Ustaškoj vojnici izaći će u dvije knjige. Prva knjiga, "Ustaška vojnica 1", obrađivat će temu do kapitulacije Italije u rujnu 1943., a druga knjiga, "Ustaška vojnica 2", sadržajno će pokriti razdoblje od rujna 1943. do svibnja 1945. i završetka Drugog svjetskog rata. Autori su mr. sc. Amir Obhođaš, Mario Werhas, dr. sc. Bojan Dimitrijević i Zvonimir Despot. Prva knjiga izlazi u prodaju na kioske 20. lipnja, cijena će joj biti 79,90 kuna, tvrdog uveza, 468 stranica sa 172 ekskluzivne fotografije. Druga knjiga izlazi krajem rujna ove godine.

Sadržaj prve knjige:

PREDGOVOR

I. USTAŠKE VOJNE POSTROJBE DO TRAVNJA 1941.

Ustaški pokret u emigraciji

Ustaški pokret tijekom Travanjskog rata 1941.

II. USTAŠKA VOJNICA U 1941.

Uspostava Ustaške vojnice

Imenovanja zapovjednika Ustaške vojnice u 1941.

Razvoj postrojbi iz organizacija Ustaškog pokreta diljem NDH

Dolazak talijanske 2. vojske u Dalmaciju i potpisivanje Rimskih sporazuma

Ustanak, ljeto 1941.

Odnos Domobranstva i Oružništva prema postrojbama Ustaške vojnice

Odnos talijanske vojske prema ustanku

Talijanska reokupacija “Druge” i “Treće zone”

Poglavnikova zapovijed za prekid „čišćenja“ i problem „divljih“ ustaša

III. USTAŠKA VOJNICA I OSTALI VOJNOPOLITIČKI ČIMBENICI U NDH

Odnosi s državnim tijelima, Domobranstvom i Oružništvom te lokalnim milicijama

Odnos s Domobranstvom

Milicije

Odnos Ustaške vojnice i njemačkih snaga

Odnos Ustaške vojnice i talijanskih snaga 1942.

Odnosi Ustaške vojnice i talijanske vojske 1943.

Odnos s četnicima i srpskim nacionalnim snagama

IV. USTROJ USTAŠKE VOJNICE

Zakonska osnova i temeljna načela za ustroj i djelovanje Ustaške vojnice

Postrojbe i ustroj Ustaške vojnice

Glavni stožer Ustaške vojnice/Zapovjedničtvo Ustaške vojnice/Stožer Ustaške vojnice

Ustrojavanje prvih postrojbi i ustaške satnije 1941.

Ustaške djelatne bojne

Stajaći djelatni zdrugovi

Stajaći djelatni zdrugovi Ustaške vojnice (postrojeni od srpnja 1942. do rujna 1943.)

I. stajaći djelatni zdrug

II. stajaći djelatni zdrug

III. stajaći djelatni zdrug

IV. stajaći djelatni zdrug

V. stajaći djelatni zdrug

Poglavnikova tjelesna bojna/Poglavnikov tjelesni sdrug

Željeznička ustaška vojnica/Prometni zdrug Ustaške vojnice/Prometni zdrugovi Ustaške vojnice

Ustaška priprema

Posadne i počasne postrojbe

Počasna bojna „5. XII. 1918.“

Školske ustanove i postrojbe, ustroj izobrazbe te ideološki odgoj

Novačke bojne Ustaške vojnice

Stegovne i kaznene ustanove te postupak u njima

V. OPERACIJE U ISTOČNOJ BOSNI PROSINCA 1941. – TRAVNJA 1942.

Ozrenska operacija, 3. – 11. prosinca 1941.

Početak operacije, 3. – 5. prosinca

Zastoj operacije, 6. – 9. prosinca

Završetak operacije, 10. – 11. prosinca

Borbe oko Pala, 10. – 18. prosinca 1941.

Operacija „Romanija“, 15. – 25. siječnja 1942.

Početak operacije, 14. – 16. siječnja 1942.

Operacije 17. i 18. siječnja

Operacije 19. i 20. siječnja

Završne operacije, 21. – 25. siječnja

Operacija „Ozren II.“, 28. siječnja – 9. veljače

Početak i tijek operacija, 28. siječnja – 3. veljače

Završetak operacije i partizanski protunapad, 4. – 9. veljače

Između velikih operacija, borbe u istočnoj Bosni, veljača – ožujak, 1942.

Borbe oko Rogatice, 2. – 21. veljače

Bitka za Žljebove, 26. veljače – 14. ožujka

Operacija „Trio“

Priprema za operaciju „Trio“

„Trio II.“ – Francetićev prodor prema Drini

„Trio I.“

Zaključak uz poglavlje „Operacije u istočnoj Bosni prosinca1941. – travnja 1942.“

DODATAK

Usporedni činovi

Knjiga "Uzroci rata" od sutra, 29. svibnja, na kioscima u hrvatskim dijelovima Bosne i Hercegovine za 20 KM

VAŽNA OBAVIJEST Knjiga „Uzroci rata: Bosna i Hercegovina od 1980. do 1992. godine“ dr. sc. Ive Lučića od 29. svibnja je u prodaji na svim boljim kioscima u hrvatskim dijelovima Bosne i Hercegovine

Poštovane čitateljice, poštovani čitatelji u Bosni i Hercegovini,

zadovoljstvo nam je obavijestiti sve vas da će knjiga „Uzroci rata: Bosna i Hercegovina od 1980. do 1992. godine“ dr. sc. Ive Lučića od 29. svibnja biti u prodaji na svim boljim kioscima u hrvatskim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Tvrdi uvez, 522 stranice, 62 fotografije i ilustracije.

Cijena knjige je 20 KM.

Tko još ne zna detalje o knjizi, može se informirati na ovoj našoj stranici u prijašnjim našim objavama.

Vaša "Hrvatska povijest""!

U PRODAJI IZRAVNO OD NAKLADNIKA I OD IDUĆEG TJEDNA U KNJIŽARAMA Knjiga "Katolička crkva u komunističkoj Hrvatskoj 1945.-1980." dr. sc. Miroslava Akmadže - 530 stranica u tvrdom uvezu za 79,90 kuna!

SADRŽAJ

I. UVOD

Uvodne napomene

Političke prilike u Jugoslaviji neposredno nakon Drugog svjetskog rata

Uzroci nepovjerenja između Katoličke crkve i komunističkog režima u Jugoslaviji

II. KATOLIČKA CRKVA I DRŽAVA OD 1945. DO 1952.

1. POLOŽAJ KATOLIČKE CRKVE DO DONOŠENJA USTAVA FNRJ 1946.

Prvo uhićenje nadbiskupa Alojzija Stepinca i razgovori s Josipom Brozom Titom

Prve predstavke predstavnika Katoličke crkve državnim vlastima

Hodočašće u Mariju Bistricu

Biskupska konferencija u rujnu 1945. i pastirsko pismo

Reakcije na pastirsko pismo

Napad na nadbiskupa Stepinca u Zaprešiću

Razmjena diplomatskih predstavnika između Svete Stolice i Jugoslavije

2. MONS. SVETOZAR RITIG I KOMISIJA ZA VJERSKE POSLOVE

3. KATOLIČKA CRKVA I ZAKON O AGRARNOJ REFORMI I KOLONIZACIJI

4. OSTALI ZAKONI KOJI SU UTJECALI NA ODNOSE KATOLIČKE CRKVE I DRŽAVE

Zakon o braku

Zakon o matičnim knjigama

Ostali zakoni koji su utjecali na položaj Katoličke crkve

5. KATOLIČKA CRKVA I USTAV FNRJ IZ 1946.

6. SUĐENJE ZAGREBAČKOM NADBISKUPU ALOJZIJU STEPINCU

Pripreme za suđenje

Suđenje – optužnica i ispitivanje nadbiskupa Stepinca

Nadbiskup iznosi obranu

Izjave nadbiskupovih branitelja

Presuda

Reakcije na presudu

Premještaj nadbiskupa Stepinca u Krašić

7. OSTALI SUDSKI POSTUPCI PROTIV PREDSTAVNIKA KATOLIČKE CRKVE

Predstavke predstavnika Katoličke crkve u svezi sa zatvaranjem svećenika

Suđenje franjevcima u slučaju ”Gaon” 1947.

O još nekim suđenjima

8. NEKI OBLICI GUŠENJA VJERSKIH SLOBODA OD STRANE NIŽIH TIJELA VLASTI

9. O PROBLEMIMA VJERSKOG TISKA

Stanje vjerskog tiska

Zabrana katoličkog tjednika Gore srca

10. O PROBLEMU VJERONAUKA U DRŽAVNIM ŠKOLAMA

Odnos komunističkog režima prema vjeronauku u državnim školama u prvim poratnim godinama

Izbacivanje vjeronauka iz državnih škola

11. RAD VJERSKIH ŠKOLA I PROBLEM NJIHOVOG STATUSA

Srednje škole i sjemeništa

Zatvaranje sjemeništa po Uredbi o đačkim domovima za omladinu srednjih škola od 17. rujna 1946.

Sjemeništarci dobivaju obvezu pohađanja osmogodišnjeg školovanja u državnim školama

Izbacivanje Katoličkog bogoslovnog fakulteta iz Zagrebačkog sveučilišta

Problem odgode odsluženja vojnoga roka polaznicima vjerskih škola

12. OSNIVANJE STALEŠKIH UDRUŽENJA KATOLIČKIH SVEĆENIKA

Osnivanje prvih staleških svećeničkih udruženja u socijalističkoj Jugoslaviji

Stav katoličkih biskupa prema svećeničkim udruženjima

”Non licet” – zabrana svećenstvu članstva u udruženjima

13. ZAOŠTRAVANJE ODNOSA IZMEĐU JUGOSLAVIJE I SVETE STOLICE

Prekid diplomatskih odnosa

Reakcije na prekid diplomatskih odnosa

14. BOŽO MILANOVIĆ I POLOŽAJ KATOLIČKE CRKVE U ISTRI

III. KATOLIČKA CRKVA I DRŽAVA OD 1953. DO 1960.

1. DONOŠENJE ZAKONA O PRAVNOM POLOŽAJU VJERSKIH ZAJEDNICA

2. PROMJENA TAKTIKE KOMUNISTIČKOG REŽIMA PREMA KATOLIČKOJ CRKVI

Partijsko vodstvo mijenja metode pritiska na Katoličku crkvu

Optužbe protiv Svete Stolice zbog Trsta

Šeperovo imenovanje nadbiskupom koadjutorom zagrebačkim i susret s Bakarićem

Memorandum katoličkog svećenstva u iseljeništvu predsjedniku SAD-a Dwightu D. Eisenhoweru 1954.

Ustrajnost vjerskih komisija na stvaranju nejedinstva u crkvenim redovima

Problem religioznosti jednog dijela komunista

Prvi odlasci biskupa u Rim

Problemi biskupa Josipa Srebrnića u svezi s dobivanjem putovnice

Neslaganja u Vjerskoj komisiji oko politike prema Katoličkoj crkvi

Zasjedanje Biskupske konferencije u listopadu 1959.

3. JAČANJE PRITISKA NA VJERSKE ŠKOLE

Jačanje nadzora i zatvaranje vjerskih škola

Izvlačenje bogoslova iz vjerskih škola

4. OSNIVANJE I DJELATNOST STALEŠKOG DRUŠTVA KATOLIČKIH SVEĆENIKA HRVATSKE

Osnivanje inicijativnih odbora Staleškog društva katoličkih svećenika u Hrvatskoj

Kampanja protiv biskupa

Predstavnici udruženja kod Josipa Broza Tita na Brijunima

Osnivačka skupština Staleškog društva katoličkih svećenika Hrvatske i njegova djelatnost do 1960.

Kardinal Alojzije Stepinac i biskup Frane Franić o svećeničkim udruženjima

Franjo Šeper i Vladimir Bakarić o svećeničkim udruženjima

Aktivnosti Vjerske komisije na poboljšanju rada Društva

Druga redovna skupština Društva 1958.

5. SPORENJA U SVEZI SA ZAVODOM SV. JERONIMA U RIMU

6. SUĐENJE SVEĆENICIMA I BOGOSLOVIMA ĐAKOVAČKOG SJEMENIŠTA

7. ODUZIMANJE CRKVENE IMOVINE PO ZAKONU O NACIONALIZACIJI NAJAMNIH ZGRADA I GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA IZ 1958.

8. BOLEST I SMRT KARDINALA STEPINCA

IV. KATOLIČKA CRKVA I DRŽAVA OD 1960. DO 1966.

1. PRVE NAJAVE O MOGUĆNOSTI POBOLJŠANJA CRKVENO-DRŽAVNIH ODNOSA

Prvi razgovori nadbiskupa Franje Šepera s predsjednikom Komisije za vjerska pitanja NR Hrvatske, Stjepanom Ivekovićem

Suđenje Jerakovoj skupini

Nadbiskup Franjo Šeper traži prekid sudskih postupaka protiv svećenstva

Neki poticaji za pokretanje razgovora između Svete Stolice i Jugoslavije

Biskupska konferencija u rujnu 1960. i prve naznake o spremnosti za normalizaciju odnosa s državom

Donošenje Uredbe o izvršenju Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica

Razgovor Šeper-Iveković 3. ožujka 1962.

Predstavke Biskupske konferencije iz rujna 1962.

Papa Ivan XXIII., Drugi vatikanski koncil i crkveno-državni odnosi u Jugoslaviji

Katolička crkva i komunistički izbori

2. STALEŠKO SVEĆENIČKO DRUŠTVO U OKOLNOSTIMA SMIRIVANJA CRKVENO-DRŽAVNIH ODNOSA

Državne vlasti nastoje promijeniti odnos biskupa prema Društvu

Uznemirenost članova Društva zbog sve boljih odnosa državnih vlasti s biskupima

Najave moguće reorganizacije Društva

Biskupi ne popuštaju

Problemi oko donošenja novih pravila Društva

3. PREGOVORI SVETE STOLICE I JUGOSLAVIJE I POTPISIVANJE PROTOKOLA

Prve naznake o mogućem početku pregovora između Svete Stolice i Jugoslavije

Papa Pavao VI., drugo zasjedanje Drugog vatikanskog koncila i nastavak priprema za pregovore s Jugoslavijom

Neki postupci mjesnih tijela vlasti, partijskih organizacija i pojedinaca, koji su otežavali normalizaciju

crkveno-državnih odnosa

Početak službenih pregovora između Svete Stolice i Jugoslavije

Beogradski pregovori u siječnju 1965.

Mika Tripalo o taktici države prema Katoličkoj crkvi

Biskupi o prijedlogu izmjena Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica

Glas Koncila

Državne vlasti o pastoralnom radu u inozemstvu i Šeperovu govoru na svečanosti povodom imenovanja kardinalom

Beogradski pregovori od 29 svibnja do 8. lipnja 1965.

Prosvjedi jugoslavenske vlade zbog biskupske poslanice i događanja na proslavi 250. godišnjice pobjede nad Turcima pod Sinjem 1715.

Zastoj u pregovorima

Svršetak Drugog vatikanskog koncila

Rimski pregovori u prosincu 1965.

Pitanje svrsishodnosti daljnjeg djelovanja Staleškog društva katoličkih svećenika SR Hrvatske

Završne konzultacije o Protokolu

Potpisivanje Protokola

Reakcije na potpisivanje Protokola i razmjena izaslanika

V. KATOLIČKA CRKVA I DRŽAVA OD 1966. DO 1970.

1. POSTKONCILSKI RAZVOJ CRKVENO-DRŽAVNIH ODNOSA

Zbunjenost partijskog članstva u svezi s promjenama u politici prema Katoličkoj crkvi

Zabrinutost državnih vlasti zbog sve veće aktivnosti Katoličke crkve u društvu

Predstavke Biskupske konferencije iz lipnja 1968.

Uloga staleških svećeničkih udruženja u postkoncilskom vremenu

2. FOND PAPE IVANA XXIII. I GRADNJA NOVIH CRKAVA

3. USTANOVLJENJE CENTRA ZA KONCILSKA ISTRAŽIVANJA, DOKUMENTACIJU I INFORMACIJE KRŠĆANSKA SADAŠNJOST

4. ŠEPEROVO IMENOVANJE PREDSTOJNIKOM ZBORA ZA NAUK VJERE I IMENOVANJE FRANJE KUHARIĆA ZAGREBAČKIM NADBISKUPOM

5. PROMJENE TERITORIJALNOG USTROJA KATOLIČKE CRKVE U JUGOSLAVIJI

6. POVRATAK KRUNOSLAVA DRAGANOVIĆA U JUGOSLAVIJU

7. OBNOVA JUGOSLAVENSKO-VATIKANSKIH DIPLOMATSKIH ODNOSA

Mika Špiljak u posjetu papi Pavlu VI.

Ponovna uspostava punih diplomatskih odnosa

VI. KATOLIČKA CRKVA I DRŽAVA OD 1971. DO 1980.

1. ODNOSI JUGOSLAVIJE I SV. STOLICE NAKON OBNOVE DIPLOMATSKIH ODNOSA

Posjet Josipa Broza Tita papi Pavlu VI.

Marijanski i Mariološki kongres u Hrvatskoj u kolovozu 1971.

Prigovori jugoslavenskih vlasti Sv. Stolici na djelovanje iseljenog svećenstva

Neki problemi u jugoslavensko-vatikanskim odnosima nakon sloma Hrvatskog proljeća

Miloš Minić u posjetu Sv. Stolici

Ivan Pavao II. – papa koji je najavio slom komunizma

2. CRKVENO-DRŽAVNI ODNOSI NAKON OBNOVE JUGOSLAVENSKO-VATIKANSKIH DIPLOMATSKIH ODNOSA

Katolička crkva i Hrvatsko proljeće

Biskupska konferencija u veljači 1972. o političkim prilikama u Hrvatskoj

Kuharićeva Korizmena poslanica 1972.

”Neprijateljsko” djelovanje katoličkog svećenstva

Pogoršanje crkveno-državnih odnosa nakon smjene hrvatskog političkog vodstva

Vodeći partijski dužnosnici i tijela o pogoršanju crkveno-državnih odnosa

Poigravanje državnih vlasti s nadbiskupom Franićem u svezi s gradnjom crkve Sv. Petra u Splitu

Nastojanja državnih vlasti da se svećenici uključe u rad koordinacijskih odbora SSRN-a

Katolička crkva i Titova kandidatura za Nobelovu nagradu za mir

Zabrane Glasa Koncila

Katolička crkva i Ustav iz 1974.

Nadbiskup Josip Pavlišić na udaru državnih vlasti

Crkvene reakcije na knjigu Jakova Blaževića Tražili smo crvenu nit

Katolička crkva i beogradsko zasjedanje Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji 1977./1978.

Reakcije državnih vlasti na proslavu 900. godišnjice posvete crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina

Odumiranje Društva katoličkih svećenika Hrvatske

Katolička crkva i Titova bolest i smrt

Ivan Lalić o crkveno-državnim odnosima i stanju Katoličke crkve u Hrvatskoj 1980.

Brojčani pokazatelji stanja Katoličke crkve u Hrvatskoj krajem 70-tih godina 20. stoljeća

3. ULOGA DRŽAVNIH VLASTI U NEKIM UNUTARCRKVENIM SPOROVIMA

Zadarski slučaj

Teološko društvo Kršćanska sadašnjost

VII. ZAKLJUČAK

VIII. PRILOZI

Prilog 1. - Kronologija najvažnijih događaja

Prilog 2. - Popis biskupa/nadbiskupa u biskupijama/nadbiskupijama na hrvatskom jezičnom području u SFRJ

Prilog 3. - Popis predsjednika hrvatske i savezne Vjerske komisije od 1945. do 1980.

Prilog 4. - Podaci hrvatske Vjerske komisije o brojnom stanju svećenstva svih vjeroispovijesti u NR Hrvatskoj s danom 1. prosinca 1946.

Prilog 5. - Podaci hrvatske Vjerske komisije o brojnom stanju svećenika svih vjerskih zajednica u NR Hrvatskoj s danom 20. veljače 1947.

Prilog 6. - Podaci hrvatske Vjerske komisije o brojnom stanju katoličkog svećenstva u NR Hrvatskoj po biskupijama s danom 20. veljače 1947.

Prilog 7. - Podaci Savezne komisije za vjerska pitanja o popravcima crkvenih zgrada u SFRJ u razdoblju od 1945. do 1960.

Prilog 8. - Podaci Savezne komisije za vjerska pitanja o broju katoličkih svećenika, redovnika/ca, crkava, kapela, samostana, polaznika vjerskih škola, te nakladi vjerskog tiska po republikama 1960. godine

Prilog 9. - Usporedni brojčani podaci polaznika katoličkih vjerskih škola u Hrvatskoj za 1959., 1960., 1967. i 1969. godinu

Prilog 10. - Usporedni podaci Vjerske komisije o broju službenika Katoličke crkve po republikama 1960. i 1966. godine

Prilog 11. - Brojčani podaci članova Staleškog društva katoličkih svećenika Hrvatske od 1953. do 1976. godine

Prilog 12. - Nepotpuni popis članova Staleškog društva katoličkih svećenika Hrvatske

Prilog 13. - Podaci hrvatske Vjerske komisije o nakladi katoličkog vjerskog tiska u Hrvatskoj za 1965. i 1976. godinu

Prilog 14. - Izvješće mons. Bože Milanovića o sastanku predstavnika Zbora svećenika sv. Pavla za Istru s predstavnicima Savezničke Komisije za razgraničenje Julijske krajine u Pazinu 19. ožujka 1946.

Prilog 15. - Izvadak iz izvješća Službe državne sigurnosti o zasjedanju Biskupske konferencije u Dubrovniku 7. veljače 1972. u svezi s političkim prilikama u Hrvatskoj nakon sloma ”Hrvatskog proljeća“

IX. IZVORI I LITERATURA

X. KRATICE

KAZALO IMENA

Bilješka o autoru

IZLAZI IZ TISKA POČETKOM LIPNJA Monografija 7.gardijske brigade Hrvatske vojske Puma

Sedma gardijska motorizirana brigada osnovana je odlukom predsjednika Republike Hrvatske i Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH dr. Franje Tuđmana 23. Prosinca 1992. godine. Sjedište joj je bilo u Varaždinu. U Domovinskom ratu je, pod izravnim zapovijedanjem Glavnog stožera, ostvarila izuzetne uspjehe i sudjelovala u najznačajnijim operacijama i akcijama Hrvatske vojske. Osnovnu strukturu u formiranju 7. Gardijske brigade činila su 263 pripadnika 5. bojne 1. “A” brigade ZNG-a Tigrova koji su već imali ratno iskustvo u operacijama za oslobođenje juga Hrvatske i Dubrovnika.

Tijekom Domovinskog rata 7. gardijska brigada najviše je popunjavana dragovoljcima iz sjeverozapadne Hrvatske i dijela Slavonije. Tijekom ratnog puta poginulo je 67 pripadnika Brigade Puma, a u 5. bojni 1. “A” brigade, preteči Brigade, 25 pripadnika. Brigada je ukupno imala 252 ranjena pripadnika koji su stradali na prvim crtama bojišta.

Kroz Brigadu je tijekom Domovinskog rata prošlo 4550 gardista, od kojih su 67 poginula, 23 preminula i 252 ranjena pripadnika. Ova je knjiga posvećena upravo njima – Pumama, junacima i vitezovima 7. gardijske brigade Hrvatske vojske. Sinovi Hrvatskog zagorja, Međimurja i Podravine dragovoljno su stali pod barjak novostvorene demokratske Hrvatske i ostvarili snove mnogih naraštaja hrvatskog naroda. Sjeverozapadna Hrvatska mora biti ponosna svojim Pumama koji su u ratnim i surovim zimskim vrletima Dinare svojom hrabrošću, domoljubljem i žrtvom spajali sjever i jug Hrvatske do konačne vojne pobjede na ovom malom i najdražem komadićku zemlje koju zovemo Domovina.

Uskoro opširnije...

POSEBNA AKCIJA Knjige "Ustaška vojnica 1" i "Ustaška vojnica 2" u pretprodaji do 10. lipnja za samo 144 kune!

Poštovane čitateljice, poštovani čitatelji,

kako smo već najavili, u završnoj je pripremi ekskluzivna tema o Ustaškoj vojnici NDH od 1941. do 1945. godine, o temi koju nitko dosad nije do kraja obradio, i to u prvom redu na svoj dostupnoj dokumentaciji NDH koja se danas nalazi u Vojnom arhivu u Beogradu, na temelju njemačkih dokumenata iz arhiva Wehrmachta koji je pohranjen u Nacionalnom arhivu SAD-a te na nešto malo sačuvane građe iz Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu. Dakako, sve uz mnoštvo fotografija, dosad uglavnom neviđenih i neobjavljenih iz arhivskih i privatnih izvora. Kako je dugotrajni rad na ovoj temi iznio na svjetlo dana mnoštvo prvorazrednih dokumenata, pa ih je nemoguće sve staviti u jednu, "Ustaška vojnica" izaći će u dvije knjige. Prva knjiga, "Ustaška vojnica 1", obrađivat će temu do kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine, a druga knjiga, "Ustaška vojnica 2", sadržajno će pokriti razdoblje od rujna 1943. do svibnja 1945. i završetka Drugog svjetskog rata. Autori su dr. sc. Bojan Dimitrijević, mr. sc. Amir Obhođaš, Mario Werhas i Zvonimir Despot.

Za sve zainteresirane za ovu knjigu pripremili smo posebnu akciju. Ako do 10. lipnja 2013. naručite zajedno obje knjige u pretprodaji, platit ćete ih deset posto manje, zajedno samo 144 kune! I svaka će stići na vašu kućnu adresu, pri čemu mi plaćamo poštarinu (vrijedi za RH).

Sve narudžbe primamo na naš e-mail: hrvatskapovijest.biblioteka@gmail.com

Vaša „Hrvatska povijest“!

USKORO NOVA KNJIGA "Katolička crkva u komunističkoj Hrvatskoj 1945.-1980." dr. sc. Miroslava Akmadže

Uskoro opširnije...

POSEBNA AKCIJA Prethodno naručite komplet od dvije knjige "Ustaška vojnica" uz popust od 10 posto!

Poštovane čitateljice, poštovani čitatelji,

kako smo već najavili, u završnoj je pripremi ekskluzivna tema o Ustaškoj vojnici NDH od 1941. do 1945. godine, o temi koju nitko dosad nije do kraja obradio, i to u prvom redu na svoj dostupnoj dokumentaciji NDH koja se danas nalazi u Vojnom arhivu u Beogradu, na temelju njemačkih dokumenata iz arhiva Wehrmachta koji je pohranjen u Nacionalnom arhivu SAD-a te na nešto malo sačuvane građe iz Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu. Dakako, sve uz mnoštvo fotografija, dosad uglavnom neviđenih i neobjavljenih iz arhivskih i privatnih izvora. Kako je dugotrajni rad na ovoj temi iznio na svjetlo dana mnoštvo prvorazrednih dokumenata, pa ih je nemoguće sve staviti u jednu, "Ustaška vojnica" izaći će u dvije knjige. Prva knjiga, "Ustaška vojnica 1", obrađivat će temu do kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine, a druga knjiga, "Ustaška vojnica 2", sadržajno će pokriti razdoblje od rujna 1943. do svibnja 1945. i završetka Drugog svjetskog rata. Autori su dr. sc. Bojan Dimitrijević, mr. sc. Amir Obhođaš, Mario Werhas i Zvonimir Despot.

Za sve zainteresirane za ovu knjigu pripremili smo posebnu akciju. Ako do 10. lipnja 2013. naručite zajedno obje knjige u pretprodaji, platit ćete ih deset posto manje, zajedno samo 144 kune! I svaka će stići na vašu kućnu adresu, pri čemu mi plaćamo poštarinu (vrijedi za RH).

Sve narudžbe primamo na naš e-mail: hrvatskapovijest.biblioteka@gmail.com

Vaša „Hrvatska povijest“!

"HRVATSKA POVIJEST" U SPLITU Predstavljanje knjiga „Mentalni komunist“ i „Uzroci rata“ u utorak 21. svibnja

U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt u utorak, 21. svibnja 2013., s početkom u 19.30 sati u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, Zrinsko-frankopanska 19, održat će se predstavljanje knjige „Mentalni komunist“ autora akademika Ivana Aralice i knjige „Uzroci rata: Bosna i Hercegovina od 1980. do 1992. godine“ autora dr. sc. Ivice Lučića.

Uz autore knjiga, akademika Aralicu i dr. sc. Lučića, knjige će predstaviti i Zvonimir Despot, direktor i glavni urednik biblioteke „Hrvatska povijest“.

Događajem predstavljanja navedenih knjiga moderirat će dr. Vide Popović, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt.

USKORO NOVA KNJIGA 7. gardijska brigada Puma

Poštovane čitateljice, poštovani čitatelji,

čast nam je i zadovoljstvo navjestiti da idući mjesec, u lipnju, izlazi nova monografija iz serije gardijskih brigada, koju smo u siječnju započeli s 4. gardijskom brigadom Paucima iz Splita. Početkom lipnja izaći će monografija 7. gardijske brigade Puma iz Varaždina!

Uskoro opširnije...

Vaša "Hrvatska povijest"!

NOVOSTI Maja Stolica zaposlena za našu prodajnu predstavnicu, a Maša-Dina Klisura za administratoricu

Poštovane/i,
od početka mjeseca svibnja naša je tvrtka bogata za još dvije nove zaposlene osobe. Tako uz Zvonimira Despota i Danijela Tatića, nove zaposlenice firme postale su Maja Stolica, koja je naša prodajna predstavnica za cijelu Hrvatsku, te Maša-Dina Klisura, koja radi na poslovima administratorice.
Idemo dalje!
Vaš Despot Infinitus!

DRUGI O NAMA Jubilarni "Vijenac" Matice hrvatske o hit knjizi akademika Ivana Aralice "Mentalni komunist"

Hrvatska politička esejistika: Ivan Aralica, Mentalni komunist

Revitalizacija komunističkog mentaliteta

Piše: Andrija Tunjić

Kada se pročita knjiga Mentalni komunist, svakomu je jasno, Aralica to i kategorički tvrdi, da Mesić „snosi najveću krivnju što je svojim osobnim komunističkim mentalitetom spriječio prevladavanje komunističkog mentaliteta u društvu i njegovu zamjenu humanizmom i demokracijom“

Na okruglom stolu o hrvatskoj ljevici Ivan Šiber, profesor i komunistički aktivist, citirao je misao bugarskog intelektualca koji je rekao: „Možda je komunizam mrtav, ali boljševizam nikada nije bio življi.“ Pritom je vjerojatno na umu imao i hrvatsko društvo koje je, što je bliže Europskoj Uniji, sve izloženije nedemokratskim, boljševičkim postupcima vlasti; nepotizam, klijentelizam, partijska i svjetonazorska podobnost, delikt mišljenja i zlonamjerna interpretacija mišljenja, manjak odgovornosti prema biračima, dovođenje na odgovorna mjesta javne televizije osoba koje su bile dio nedemokratskoga komunističkog aparata…

Pridoda li se svemu tome i ponašanje velikoga dijela pisanih medija što selektivno informiraju javnost, manipuliraju činjenicama i sudjeluju u proizvodnji straha od pluralizma, tada ćemo demokraciju imati samo na dan izbora. Dulje je neće uživati ni demokratski nastrojeni ljevičari, oni kojima budućnost ne počiva u nadahnuću prošlošću.

Da nam je javni prostor zagađen i kontroliran, malotko dvoji, to nije upitno. Ali upitan je izostanak nebrige o toj zagađenosti. Lijevu rigidnost, odnosno naš lijevi boljševizam, iz ravnoteže ne uspijevaju izbaciti ni tekstovi o toj rigidnosti objavljeni u pokojem svjetskom mediju.

Lijeva isključivost i desni kukavičluk

Rijetki pokušaji mišljenja suprotnog tzv. lijevome u nas su uglavnom osuđeni na debakl jer ih lijevi ekstremizam vrlo brzo marginalizira i odstranjuje iz javnog prostora ili pak proglašava opasnošću za demokraciju, Europsku Uniju i na kraju civilizaciju. O toj vrsti isključivosti u nas lijevi ne pišu jer se najčešće tiče njih, a desni iz kukavičluka i straha ili zato što, svjesni lijeve kontrole javnosti, znaju da će to pisanje do malokoga doprijeti. 

Svaka izravnost, ako nije ljevičarska, sve što nije metafora ili alegorija, u nas se redovito proglašava nepismenošću, nekompetentnošću, sirovošću, netalentom, neobrazovanošću, nekulturom… i to ne samo od strane ljevičara nego i od njihovih desnih slugu, koji se za sitne apanaže odriču vlastitoga mišljenja. A sve zato jer im razlog pisanja nije istina i strah od ponavljanja loše prošlosti, nego materijalna korist ili kakva fotelja. 

Boljševički moćnici sve su snažniji, a više nego očiti dokazi toga demokrate čak i ne uznemiruju, a kamoli da ih brinu. Zato pršte obezvređivanja, uvrede i etiketiranja. Čak i tekstovi dvojice iznimnih književnika; Slobodana Novaka i Ivana Aralice – u mladosti obojica partizani i ljevičari – redovito se dočekuju na nož.
Novaka je nedavno novinar i navodno književnik Jurica Pavičić nazvao kretenom jer mu se Novak ne uklapa u njegov zavičajni književni ukus i političko autonomaštvo, a o Aralici se godinama piše kao o nekome komu je trebalo suditi u Haagu jer se drznuo pisati o komunističkom mentalitetu i njihove zagovornike nazvao pravim imenom.

Čuvari mrtve ideologije

Kada pak izostane čoporativni medijski linč, tada na javnu scenu stupa iskušani model prešućivanja. Zbog prešućivanja reakciju nije izazvala ni Araličina knjiga – traktat, kako je Aralica naziva – Mentalni komunist, koju je objavio Despot Infinitus iz Zagreba, u kojoj autor piše o Stjepanu Mesiću, kao prototipu mentalnoga komunista, predstavnika onih koji su krivi za sadašnje političko, duhovno i moralno stanje u Hrvatskoj. Ta knjiga, iako već nekoliko mjeseci javno prisutna, ipak je ostala „nezapažena“. O njoj se zavjerenički šuti. Zašto?

Više je nego očito da je Aralica napisao istinu i pogodio u srce mentalne komuniste, naše boljševike koji nikako ne mogu pristati da su u svojem historijskom bazanju po našim duhovnim i geografskim prostorima činili zlo, da su krivi za nešto za što bi trebali odgovarati. Tko je taj tko ima prava nama reći da smo u krivu, rezoniraju ti boljševici i njihove sluge odjeveni u kostim demokracije? Demokracija, to smo mi, misle čuvari relikvija mrtve ideologije koje smrad još vonja na sve strane. Aralica to vidi, o tome ne šuti i zato ga treba ignorirati. 

U tom traktatu s trinaest mantri, kako Aralica preciznije predstavlja svoju knjigu, čitatelju se nudi podrobno analiza i začuđujuće precizan opis činjenica koje pokazuju kako je Stjepan Mesić, bivši predsjednik Hrvatske u dvama mandatima, obnašajući svoju funkciju sačuvao komunistički mentalitet i restituirao boljševizam. I još tvrdi, što je za hrvatsko društvo jednako opasno, da je Mesić glava kriminalne hobotnice, koja je Hrvatsku ne samo opljačkala nego moralno unakazila i duhovno obesmislila.

Tuđmanizam i detuđmanizacija

Kako bi čitatelju približio lik i djelo, navodi dokaze o Mesićevu komunističkom odgoju, o njegovoj suradnji s jugokomunističkim tajnim službama; Udbom i KOS-om, o vezi s mafijom, doušništvu, govoru mržnje prema Srbima, o izdaji i antihrvatstvu, o politikantskom svjedočenju u Haagu, o svemu što je suprotno tuđmanizmu i Tuđmanovoj pomirbi, koju Mesić i komunistički mentalitet nisu prihvatili. 

O tome što je tuđmanizam i zbog čega ga komunistički mentalitet nije prihvatio Aralica piše: „Tuđmanizam je nacionalni ponos u miru i u ratu, koji je Mesić bacio pod noge, tuđmanizam je svjesno odabrani asketizam u funkciji narodnog spasa u kritičnom trenutku, sasvim suprotan hedonizmu koji će Mesića dovesti u situaciju da se o njemu govori kao o psihički neuravnoteženu čovjeku; tuđmanizam je nacionalna pomirba; (…) tuđmanizam je prioritet nacionalnog interesa bez obzira na nužnu otvorenost i uviđavnost prema drugima, a ne ono što su Mesić i njegovi premijeri (Račan i Sanader) činili, da im je bio preči tuđi nego naš interes; tuđmanizam je priključenje zajednici europskih naroda uspravne kičme, a ne kako su ga zamišljali i provodili Mesić i njegovi premijeri... Svaka normalna pamet zna da ni pljačkaška privatizacija ni dvjesta bogatih nije sadržaj tuđmanizma.“

Zato je Mesić kao svoj glavni politički zadatak inaugurirao detuđmanizaciju i antifašizam, ali ne demokratski nego boljševički, koji mu je, piše Aralica, „drugo ime za povratak komunističkog mentaliteta, koji je konzervirao i zaogrnuo plaštem antifašizma, nastojeći u svakoj prilici na zid srama pribiti sve što je orijentirano desno, što je rješenje nalazilo kroz tradicionalne, vjerske i nacionalne vrijednosti“.

Dvadeset posto Mesićevih birača

U tome su mu na usluzi bili bivši komunisti a današnji liberali kojima su „Stvarni oslobodioci od komunističkog jednoumlja i jugoslavenstva, kao oblika velikosrpske tiranije, postali fašisti, nacisti, klerikalci, antiglobalisti i antieuropejci; a oni sami, koji su bili stupovi komunističkog i jugoslavenskog totalitarizma, postali su liberali, globalisti, europejci, zagovornici ljudskih prava i čega sve lijepoga ne“. 

Aralica dokazuje da su bivši komunisti, a današnji tobožnji liberali, i dvadeset posto birača – koje je „učilo vladati u kumrovečkoj školi, a praksu vladanja obavljalo u samoupravnom komunizmu“ – Mesiću omogućili obnovu komunističkog mentaliteta. Više nisu mogli biti protivnici stvorene hrvatske države, ali su u svijetu mogli „umanjivati njenu samostalnost, srozavati njen ugled, postiđivati je i činiti onim što su oni zvali pristojnom državom, a što se, radi jasnoće, može zvati državom klimoglavaca“. To su isti oni koji su u „samoupravnom komunizmu progonili nacionalizam i kad je bio samo domoljublje i osjećaj zajedništva“.
Tih dvadeset posto „bit će jezgra koja će Mesiću dati dva mandata, a svi ostali koji su tima pomogli bili su naivčine koje su povjerovale njegovim mantrama“. Mesić je uz pomoć njihovih glasova, uz novac nepoznata podrijetla, uz svjedočenje u Haagu gdje je Tuđmana optužio za podjelu BiH i uz Šeksa, „kao zlog duha HDZ-ove politike“, prošao prvi krug, a onda uz „izdaju Budiše od strane Račanovih birača i pobijedio“. 

„Kada se to dogodilo“, piše Aralica, „kazao sam jednom prijatelju: Nije nevolja što je na čelo države došao Mesić; nevolja je što je na čelo države došao njen izdajnik. Ako je ne uspije rasturiti, a neće, sigurno će je sa svojim komunističkim mentalitetom uspjeti rastrojiti, posvaditi, dezorijentirati... Na meni je da o tome ispričam priču! Tog trenutka nisam znao ni da će se priča zvati Sebastijanove priče, ni da će imati tri knjige, Ambru, Fukaru i Svetinku! A pogotovo nisam znao da će uslijediti Puž, basnovita i bajkovita parabola o lopovima i ljigavcima!“ 

Dolazak Mesića na vlast te njegova obnova boljševizma i rehabilitacija mentalnoga komunizma bili su Aralici, kako i sam priznaje, poticaj i inspiracija trima romanima s tzv. ključem, kako su ih krstili liberali. Aralica pak za njih kaže da su dva napisana „u maniri, za naše prilike prilagođena, žurnalističkog romana i jedan u maniri basnovite i bajkovite parabole“ u kojima su se likovi prepoznali „i to prepoznavanje osobno objavili javnosti“. 

Dalje pojašnjava da je u Ambri „pričao kako komunistički mentalitet uspijeva preživjeti komunističko društveno uređenje..., u Fukari kako nasilje apatrida, ne pravih, u apatride prerušenih nosilaca komunističkog mentaliteta, rastače naciju kao ljudsku zajednicu..., a u Pužu što je puzavost, dodvoravanje ili, sad već ustaljenim terminom rečeno, podanički mentalitet što ga je komunizam kroz desetljeća torture u ljudima stvarao do razine otupljenja i zaglupljenja. Do razine tuposti i gluposti!“

Račanova i Sanaderova kohabitacija s Mesićem

Drugi mandat u kojem je Mesić još žešće i još izravnije rehabilitirao komunistički mentalitet darovao mu je današnji optuženik za pljačku i korupciju, bivši premijer Ivo Sanader, za kojeg Aralica piše da je „sitna duša i napuhana veličina koja u svojoj blizini, ni kao odana suradnika, ne podnosi čovjeka od formata“, koji je žrtvovao Jadranku Kosor, koja „nije mogla privući dovoljan broj konzervativnih birača“. „Da Kosorica uz izborni inženjering“, nastavlja Aralica, „nije prošla u drugi krug, pobijedivšiBorisa Mrkšića, tada vjerojatno Mesić ne bi pobijedio jer bi u drugom krugu HDZ-ovi birači glasovali za Mrkšića. Sanader je, naime, i u državi i unutar stranke, kao tobožnji reformator HDZ-a, provodio prikrivenu i neprekrivenu detuđmanizaciju, pa je savezništvo s deklariranim detuđmanizatorom Mesićem dobro došao.“

Pojašnjavajući bit komunističkog mentaliteta, njegovu ukorijenjenost i žilavost, Aralica piše da taj mentalitet „rađa želju da se ostane trajno na vlasti“, što Mesić i danas pokazuje svojim nedemokratskim i neargumentiranim istupima u javnosti. Zato je za svojega predsjednikovanja, prema mišljenju odvjetnika i bivšeg suca Vrhovnog suda Krunoslava Olujića, „svojim nesmotrenim ponašanjem prekršio najmanje četiri odredbe Ustava RH“. Zato je Milovan Baletić, tajnik Vlade dok je njezin predsjednik bio Mesić, za Mesića rekao: „Taj ni o čemu ne misli!“ I zato je Dražen Budiša izjavio: „Mesić je točka političke nestabilnosti i morao bi dati ostavku.“ 

Unatoč tomu Račan ne poteže pitanje njegove smjene jer je, Aralica citira Milana Ivkošića, „nametao krivnju hrvatskoj naciji što je imala diktatora Tuđmana i ratne zločine“. No vjerojatnije je da mu je odgovarao zbog revitalizacije komunističkog mentaliteta, u kojem se Račan osjećao kao riba u vodi. 

Kada se pročita knjiga Mentalni komunist, svakomu je jasno, Aralica to i kategorički tvrdi, da Mesić „snosi najveću krivnju što je svojim osobnim komunističkim mentalitetom spriječio prevladavanje komunističkog mentaliteta u društvu i njegovu zamjenu humanizmom i demokracijom“. Je li i na to mislio Šiber kada je citirao misao o snazi boljševizma? Nagađati što je stvarno mislio značilo bi pristati na komunističke konstrukcije, kakvima se sve češće služi premijer Milanović. 

Aralica o tome piše u traktatu Mentalni komunist i u romanima koji pišu o likovima koji taj mentalitet čuvaju i proizvode. Zato ga napadaju i etiketiraju kao i Novaka. No bez obzira na to istinski će se demokrati složiti da se Aralica uspješno bori s ostacima i čuvarima toga mentaliteta. Da mu je ušao pod kožu i dopro do srži, čega je posljedica etiketiranje pa i prešućivanje njegova pisanja.

Čak ako prešućivanje i negiranje kvalitete tih knjiga potraje, njihova kroničarska dimenzija i svjedočenje o komunističkom totalitarizmu bit će trajno sjećanje na žrtve kojih je stradanje duboko upisano u identitet hrvatskoga naroda i njegove kulture. Mesić i njegovi istomišljenici ostat će pak tek lik u „okviru za mržnju“.

Vijenac, broj 500, 2. svibnja 2013.

www.matica.hr/Vijenac/vijenac500.nsf/AllWebDocs/Revitalizacija_komunistickog_mentaliteta_